Ima drveća koje je veoma radoznalo. Možda je jedan od najvažnijih Araucaria heterophylla, četinjača sa horizontalnim granama koje formiraju podove. Njena stopa rasta je veoma spora, ali njena lepota ga je učinila jednom od najzasađenijih biljaka drveća u baštama u toplim krajevima.
Ponekad se čak koristi i za ukrašavanje enterijera, posebno tokom Božića u umerenim klimatskim uslovima, iako to nije uvek uspeh, jer nije vrsta koja je navikla da živi u ovakvim uslovima.
Koje je porijeklo i karakteristike Araucaria heterophylla?
Slika preuzeta sa Wikimedia/bertknot
La Araucaria heterophylla To je crnogorično drvo endemsko za australsko ostrvo Norfolk. Poznata je pod zajedničkim nazivima araucaria ili araucaria excelsa ili norfolk bor, iako zapravo ne pripada porodici Pinaceae, ali ima svoju: Araucariaceae. Naraste do 70 metara visine, i ima konusni ili piramidalni oblik.
Njegove grane, kao što smo rekli na početku, rastu vodoravno ili donekle koso, i formiraju podove pri čemu su gornji kraći. Listovi su zelene ljuske koje godinama ostaju na biljci dok ih ne zamijene nove, pa se smatra zimzelenom vrstom.
Dvodomna je vrsta, što znači da postoje ženska stopala i muška stopala. Muški češeri su žućkasti ili crvenkasti, izduženog su oblika i mjere oko 4 centimetra; umjesto toga su okrugle i mjere između 10 i 15 centimetara. Kada sazriju, postaju smeđe i otvaraju se malo po malo, oslobađajući sjemenke koje imaju krilo koje pomaže vjetru da ih odnese od roditelja.
To je ugrožena vrsta.
Kakva je upotreba?
Samo ukrasni. Radi se o biljci koja je, uprkos „neugodnosti“ sporog rasta, veoma lepa. Njegov neobičan piramidalni oblik privlači veliku pažnju, tako da se lako izdvaja od ostalih, iako na tom području prevladava zelena.
Dugi niz godina može se držati u saksiji, na primjer na terasi ili terasi, kako bi im dao poseban dodir.
Kakvu brigu treba posvetiti Araucaria heterophylla?
La Araucaria heterophylla To je biljka koja se mora uzgajati na otvorenom kad god je to moguće. Mora biti na suncu, a po mogućnosti i na zemlji, sa plodnim i laganim tlom, koji nije jako zbijen. Njegovo korijenje može se prilično proširiti, pa kako ne bi imali problema s cijevima ili cementiranim tlom, preporučljivo ga je posaditi na udaljenosti od 10 metara od njih.
Za vrijeme dok se drži u saksiji bit će važno da podloga bude kvalitetna. Može biti Universal koji se prodaje bilo gdje, ali mora sadržavati barem perlit. Na primjer, vrlo su interesantne one marke Fertiberia i one od Flower, jer odlično upijaju vodu i još bolje je filtriraju. Ne zbijaju se lako, a korijeni to primjećuju, kako se normalno razvijaju. S druge strane, ne smijete zaboraviti da presadite biljku svaka 3 ili 4 proljeća.
Navodnjavanje će biti jednako potrebno. Morate sipati vodu dok se cijela zemlja ne navlaži oko 2 puta sedmično, ali ako je vrijeme vrlo suho i/ili vruće, možda ćete ga trebati zalijevati 3 puta sedmično. Zimi smanjite učestalost zalijevanja kako biste spriječili truljenje korijena.
Množi se sjemenom, koje treba brati čim sazriju (kasno ljeto/rana jesen) i posaditi što je prije moguće.
Odupire se blagim mrazevima, do -3ºC.